Dizajn keramičkih pločica – Estetika ispred tehničkih karakteristika

Iako su prevashodno po svojoj nameni označene kao građevinski materijal, na prodaju keramičkih pločica danas najviše od svih parametara utiče dizajn. Arhitekte, dizajneri enterijera, pa i sami krajnji kupci, prilikom odabira proizvoda u salonu ili iz kataloga, prvenstveno uočavaju da li im se boja i dizajn nekog proizvoda slažu sa opštim konceptom zamišljenog prostora, i tek nakon toga razmišljaju o njegovim tehničkim karakteristikama.

Danas su retki momenti kada stručno lice prvenstveno zahteva određene parametre proizvoda pa tek onda raspravlja o njegovom dizajnu. U takvim slučajevima tek onda bi se birao dizajn između više različitih proizvoda, pa i između više različitih proizvođača.

Može se slobodno reći i da su pločice jedini građevinski materijal na koji, nakon primene svetskih standarda kod domaćih proizvođača, dizajn ima veći uticaj prilikom planiranja i razvoja proizvoda, njegove primene i samog prodajnog karaktera od tehničkih parametara. Do te mere da se danas u svetu gubi granica namena te se podne pločice zarad dobrog izgleda i potpunog uklapanja u enterijer nekog objekta, postavljaju i na zid.

limitirane serije ručno oslikanih pločica
Jako pažljivo, iscrtavani su određeni geometrijski oblici

Nekada, prilikom prvih proizvodnji keramičkih pločica, dizajn se nanosio ručno. Jako pažljivo, iscrtavani su određeni geometrijski oblici. Kako se došlo u eru masivne proizvodnje, dizajn se u jednom momentu sveo na krajnju jednostavnost i čisto pastelne jednobojne pločice. Posebno je ovaj trend bio uočljiv u proizvodnji zidnih pločica čiji dizajn nije morao „ispaštati“ zbog tehnoloških zahteva – poput faktora protivkliznosti na bosu i obuvenu nogu, otpornosti na habanje i drugo.

Dizajn novijih keramičkih pločica se od samih početaka svodio na jednu stvar – što verniju imitaciju prirode.

Kako je vreme prolazilo i tehničke mogućnosti su se menjale. Sa sito štampe i rotokolor se prešlo na digitalni otisak. Iz tog razloga, danas, više nego ikada ranije, imitacije prirodnih elemenata dostižu svoj vrhunac.

Nekada su uz pomoć tehnologije rotokolor štampe proizvođači bili u prilici da naprave pločicu koja je svojim izgledom podsećala na više lomljenih kamenih ploča manjeg formata uklopljenih u okvire promera pločice. Tu je bio kraj dizajnerskim i tehnološkim mogućnostima. Svaka sledeća pločica je ličila na prethodnu.

Digitalna štampa na keramićkim pločicama
Keramičke pločice – uz pomoć digitalne tehnologije

Danas, uz pomoć digitalne tehnologije, dolazimo do snažnih mogućnosti. Na 4m² pločica replike šljunčanih frakcija delimično utonulih u pesak, ne postoji ni jedan mali kamen istog oblika niti iste šare.

Do kojih granica se odlazi u podražavanju prirode objašnjava jedna od šala koja trenutno kruži svetom keramike – ukoliko uđete u neku prostoriju i na podu vidite drvo sa čvorovima, budite sigurni da je u pitanju keramička pločica. Dok oni koji rade sa drvetom pokušavaju da izbegnu ovakve mane drveta, „keramičari“ ih u punom svetlu naglašavaju.

Imitacije prirodnih elemenata dostižu svoj vrhunac
DIzajn keramičkih pločica – imitacija prirode

Gde je kraj mogućnostima u primeni nove tehnologije još niko ne nazire. Armije tehnologa i inženjera svakodnevno rade na tome da ta granica svake godine zamakne odmah negde iza horizonta.

I pored svega ovoga i danas se mogu sresti krajnje limitirane serije ručno oslikanih pločica. U pitanju su jako skupi proizvodi prevashodno dekorativnog karaktera mahom u manjim razmerama, ručno oslikani od strane poznatih umetnika današnjice.

Kako se i u prirodi dešava da postoje tamnije i svetlije nijanse, tako ih prate i sami proizvodjači pločica. Tako se dešava da su, kada ih delimo na kolorit, naprodavanije svetlije nijanse bilo kog proizvoda.

Ako uđete u bilo koji salon i pitate prodavca koje su pločice najprodavanije, 99% su šanse da će vas odvesti do pločica bež boje kao i svetlijih nijansi drugih boja.

Više razloga prati ovu činjenicu, počevši od onih praktičnih – „otvaranje“ prostora, svetlijim bojama se dobija utisak da je prostor veći i održavanje je lakše u smislu slabije vidljivosti nečistoće. Na pločicama tamnijih nijansi tragovi nečistoće, posebno kamenca koji je kod nas jako prisutan u vodi, veoma su vidljivi. Zato ih ljudi u rezidencijalnim instalacijama često izbegavaju.

Keramičke pločice u kupatilu
Dizajn keramičkih pločica

Tamnije (tamno sive ili svetlije nijanse crne) pločice mogu biti bolje rešenje u objektima visokog prometa gde je protok ljudi veliki u toku dana, jer rade upravo ono što rade svetle pločice u rezidencijalnim objektima – sakrivaju tragove nečistoća unetih spolja, tragove đona itd. U objektima koji imaju direktne prelaze iz prostora u kojima je visok nivo prašine ka onima u kojima je nema ni malo, bez takozvane „tampon zone“, nije preporučljivo stavljati tamne nijanse.

Npr, u objektu gde se iz proizvodnog dela prelazi direktno u upravni deo zgrade, bez obzira kakav čistač cipela imali na ulazu, đonovi će biti puni prašine i za sobom ćete ostavljati tragove. Za izgled objekta i troškove održavanja, ovakav način tretiranja podova nije pogodan.

Što se zidnih pločica tiče, velika većina dizajna danas se oslikava u sledećem obrascu: svetla pločica kao osnova, tamna pločica kao pandan, a zatim iste te dve nijanse pločica sa aplikacijama. Iste boje se ponavljaju u podnim pločicama, samo u drugom formatu i najčešće bez ikakvih aplikacija. Jednu „kolekciju“ ili grupu proizvoda iste „serije“ čine uglavnom četiri pločice za zid i dve za pod.

Ovde se jako slično odražava tematika većeg učešća u potrošnji -prodaji svetlijih boja u odnosu na tamnije. Tamnije boje, kao i dekori, se koriste da „razbiju“ jednoličnost ili naglase određeni deo prostora.

Listele, bordure ili specijalni tzv. inserto delovi
Svetlijim bojama se dobija utisak da je prostor veći

Pored ovoga, na Balkanu su i dalje popularne takozvane listele, bordure ili specijalni tzv. inserto delovi koji se umeću najčešće između pločica različite boje, po vertikali ili horizontali. Listele se dobijaju sečenjem pločice nakon proizvodnje u osnovnoj boji – svetloj ili tamnoj. Zatim se nakon nanošenja određene šare ponovo vraća kroz poslednji proizvodni proces – pečenje gline, te se time dobija dugotrajan ukrasni element. Možemo reći da je potrošnja deljena po boji donekle primetna i kulturološkom diverzifikacijom stanovništa na određenoj teritoriji.

Na nekim područjima više će se trošiti artikli orijentalnog dizajna i zelene, tirkizne ili plave boje, na drugim će svetlo plava boja preovladavati, dok su na trećim najviše prisutne nijanse terakote, siva i bež boje. Kako je u pitanju građevinski proizvod koji se postavlja u finalnoj fazi izvođenja radova, ovo ne bi trebalo da nas čudi, jer najviše zavisi od tipa arhitekture i objekta u koju se pločica instalira.

Kako je nemoguće bilo kom proizvođaču da u svoj proizvodni program, bez obzira na to koliki god kapacitet proizvodnje poseduje, uvrsti sve varijacije danas popularnih proizvoda, još dugo vremena ćemo biti u prilici da uživamo u majstorijama kako domaćih tako i inostranih proizvođača.

Piše: Mihailo Popov

Prethodni tekstKako održavati drvene podove vodom?
Sledeći tekstMekoća tepiha utiče na raspoloženje u Vašem domu