Termoizolacija: kako smanjiti račune – pametnom investicijom do velikih ušteda

Termoizolacija objekta važna je leti, zimi, u prelaznim periodima –uvek. Jedan je od glavnih faktora obezbeđivanja komfora u domu, jer čak i ako stavimo na stranu iracionalan utrošak energije, prostor koji „previše diše“ nije prijatan za boravak, koliko god se zagrevao ili hladio. Pri tom, iracionalan utrošak energije nikako ne smemo staviti na stranu, što zbog okoline, tako i zbog ekonomije.

Kako se dobro zaštititi?

Adekvatna termoizolacija služi da obezbedi prijatnu temperaturu u unutrašnjosti objekta, u svim godišnjim delovima i dobima dana, bez preteranog veštačkog zagrevanja ili hlađenja. Pored dobre ušuškanosti objekta i ne preterane zavisnosti od spoljnih promena, adekvatna termoizolacija je ona koja omogućava objektu da diše u meri u kojoj je to poželjno, i na taj način sprečava stvaranje vlage, kondenzacije i plesni.

Obezbeđivanje energetske efikasnosti objekta aktivno utiče u smanjenju računa za potrošnju energije, a na taj način čuva i okolinu. Naposletku, direktni je uzrok zdrave mikroklime u samom domu, i svim zatvorenim prostorijama. Sve više pažnje se obraća na adekvantu termoizolovanost objekata, i samim tim ona igra i bitan faktor u određivanju vrednosti i cene nekretnina.

Pored osnovnog poznavanja ključnih koeficijenata koji nam govore o termoizolaciji materijala, za šta su bitni i kako ih primeniti pri izboru, bitno je poznavati i osnovne karakteristike materijala koji se najviše koriste u gradnji, kao i njihovu adekvatnu primenu i česte greške koje se prave pri termoizolaciji objekata.

Osnovna stavka je da uloga termoizolacije nije samo u osiguravanju termičke izolovanosti. Njena uloga u građevinarstvu je da adekvatno odgovori na još nekolicinu faktora koji garantuju udoban i dug vek objekta. Parapropusnost znači da prostorije dišu, toliko da vlaga iz unutrašnjosti može nesmetano da se oslobodi. Nije jednaka preteranom „disanju“ objekata, koje znači da se iz unutrašnjosti u spoljašnjost (ili obrnuto) vrši i nepotrebna prekomerna razmena energije.

Protivpožarnost je još jedan od faktora koji kvalitetna termoizolacija zadovoljava. Služi da zaštiti od požara, ali i da utiče na to da ako ipak do njega dođe, da se dalje ne širi. Materijali koji pripadaju klasi reakcije na požar A1 su nezapaljivi.

Termoizolacija treba da bude dugovečna, a time omogući i dugovečnost objekta. Stoga mora biti otporna na vlagu, insekte i hemikalije. Dobra termoizolacija štiti elemente zgrade od unutrašnjeg naprezanja izazvanog promenama njihove temperature. Sprečavanjem pojave vlagi i plesni sprečava se i eventulano izazivanje građevinske štete koju one mogu da prouzrokuju.

Takođe, poželjno je da bude i dobar zvučni izolator i da štiti objekat od spoljnih zvučnih zagađenja, ali i da sprečava prekomerno proticanje zvuka u samoj unutrašnjosti objekata, između prostorija.

U savremenom građevinarstvu se koriste različiti materijali za termoizolaciju, a najzastupljeniji su na bazi plute, otpadaka od prerade drveta i sl., dok apsolutna dominacija pripada proizvodima na bazi polistirola i mineralnih vlakana.

Proizvodi na bazi plute većini pripadaju nekim pređašnjim načinima gradnje, ali nisu još uvek u potpunosti istisnuti iz upotrebe. Šta više, razvojem proizvodnje i brigom za zdravo okruženje, sve više se vraćaju u komercijalnu upotrebu.

Materijali na bazi drvenih vlakana ili drvene vune se proizvode od sekundarnog drvenog materijala. Meke ploče imaju manju, a tvrde ploče veću zapreminsku masu (200-400kg/m3, odnosno 600-800km/m3), što direktno utiče i na nivo termoizolacije. Iako sam materijal ima dobra termoizlaciona svojstva, svoju ulogu ne ispunjava ako nije pravilno korišćen, odnosno ako su pravljeni propusti u vidu hladnih mostova, što je u našoj praksi bio čest slučaj u korišćenju ovog materijala.

Proizvodi od lakih agregata na bazi ekspandirane gline učestvuju u stvaranju sloja pada na ravnim krovovima, a istovremeno su i dobar termoizolator. Za zidove primenjuje se perlit-malter, napravljen od sitnozrnog perlita. Nanešen na vertikalne površine značajno povećava njihova izolaciona svojstva.

Slična svojstva imaju i gas-betonski i peno-betonski blokovi za zidanje koji su prisutni na našem tržištu. Malih su specifičnih gustina, jednostavna je precizna obrada čime se izbegavaju hladni mostovi, i poseduju odlične termičke karakteristike.

Sve više se na evropskom tržištu koriste i porozni glineni blokovi za zidanje. Razvojem tehnologija dobijaju se proizvodi većih dimenzija ali manje mase, i odličnih termoizolacionih karakteristika.

Eskpandirani polistirol, poznatiji pod nazivom stripor, popularnost je stekao zahvaljujući niskoj proizvodnoj ceni i odličnim termičkim karaktetistikama. Male je zapreminske mase i niskog koeficijenta toplotne provodljivosti. Neophodno je ispuniti norme prilikom ugradnje stiropora, a to je minimum od 8cm debljine.

Naravno, uz pravilno postavljanje ploča i zaštitnog fasadnog sloja. Sličnim procesom dobijaju se i eskpandirani penopolistirol, EPS, i ekstrudirani polistiren, XPS. EPS ima veliku gustinu površinskog sloja što mu daje odlične termoizolacione karakteristike.

XPS je ravnomerne strukture, koja se sastoji od sitnih, praktično u potpunosti zatvorenih pora, što materijalu omogućava da se može koristiti i bez dodatne hidroizolacije. Odličan je za izolaciju termičkih mostova, temelja, zidova podruma i podzemnih objekata, kao i svih površina gde ima kontakta sa vodom, vlagom i parom.

Mineralna vuna, u zavisnosti od vrste sirovine od koje se proizvodi, može biti kamena, staklena, čelična i na bazi šljake. Proizvodi od staklene i kamene vune su slične namene, s tim što je stakleno vlakno daleko mekši i elastičniji materijal, što im daje prednost u tavanskim prostorima, neravnih površina. Utvrđeno je da ne postoji nikakva štetnost ovog materijala, kako se jedno vreme verovalo.

Kao što je već bilo reči, pored izbora materijala, od presudne je važnosti i njegova ugradnja i rukovanje. Hladni mostovi su najčešći propust pri termoizolovanju objekata. To su mesta na fasadnom zidu gde postoji poluzaštićena veza spoljašnje i unutrašnje temperature, gde dolazi do prekomerne razmene energije i gubitka toplote.

Kod nas u praksi najčešće se javljaju na spojevima betonske konstrukcije i opekarskih proizvoda, kod nadvratnih i natrpozornih greda, vertikalnih i horizontalnih serklaža, balkona, krovnog venca i slično. Prepoznatljivi su po pojavi fleka u unutrašnjosti prostorije.

Do njih dolazi jer hladan vazduh lako prolazi kroz beton, stvarajući hladnu površinu u enterijeru gde zatim dolazi do kondenzovanja pare iz prostorije. Fleke se vremenom razviju u buđ, što pored estetskih može imati i zdravstvene posledice na korisnike prostora.

Prethodni tekstOtirači – za prvi utisak i prvi korak
Sledeći tekstPodovi u javnim objektima: higijena počinje na ulazu u objekat