Konstantno održavanje kolovoza ima niz prednosti

Konstantno održavanje kolovoza u dobrom stanju osim što štedi novac i energiju, smanjuje i emisije gasova sa efektom staklene bašte više nego nadoknađivanje zagađenja nastalog tokom izgradnje puteva, tvrdnja je koju predvodi Rutgers.

Naime, istraživači su otkrili da produženje veka trajanja kolovoza preventivnim održavanjem može smanjiti efekte staklene bašte do 2 odsto. Transportna preduzeća na taj način mogu smanjiti potrošnju za 10 do 30 odsto dok vozači mogu uštedeti oko 2 do 5 odsto u potrošnji goriva, trošenju guma, popravci vozila i troškovima održavanja.

Istraživanje ima za cilj da pomogne transportnim preduzećima kod odabira odgovarajuće strategije održavanja, naročito kod onih koje uzimaju u obzir uticaje iz životne sredine.

Sektor transporta je najveći izvor emisije gasova sa efektom staklene bašte, prvenstveno ugljen-dioksida koji dolazi iz automobila, kamiona i autobusa. Istraživači su za ovu analizu koristili bazu podataka dugoročnih performansi kolovoza (LTPP) koju održava Federal Highway Administration of U.S. Department of Transportation kako bi se izmerio uticaj koji popravke na kolovozima imaju na okolinu, posebno kada je asphalt u pitanju u smislu emisije ugljin-dioksida koji je povezan sa globalnim zagrevanjem.

Povezaće tri opštine - Novi Sad, Irig i Rumu
Projekat izgradnje autoputa Novi Sad-Ruma, dužine 45,4 kilometra, podeljen je na četiri deonice

Studija je, ustvari, koristila pristup potpunog životnog ciklusa kako bi se pogledao ugljenični otisak kod uobičajenih načina koji se koriste za održavanje i očuvanje kolovoza. Tretmani uključuju tanko prekrivanje (postavljanje do 5cm asfalta na puteve), „chip seal“ (nanošenje tankog sloja tečnog asfalta na kolovoz preko koga se nanosi šljunak sitne granulacije), slurry seal tzv. bitumenski mulj (raspršivanje asfaltne emulzije preko kolovoza i postavljanje agregata) i zaptivanje pukotina (popunjavanje pukotina gumiranim asfaltom ili polimer-modifikovanim asfaltom sa nekim punjenjem).

Studija je pokazala da tanko prekrivanje dovodi do najvećeg ukupnog smanjenja emisije ugljen-dioksida – 2% – zbog velikog smanjenja hrapavosti puteva. Metoda zaptivanja pukotina je dovela do najmanjeg smanjenja emisije – 0,5% – ali sve metode preventivnog održavanja smanjuju ukupne emisije. Istraživači su otišli i korak dalje pa su razvili alat za procenu životnog ciklusa koji se bavi određivanjem uticaja projekata iz oblasti izgradnje puteva na životnu sredinu.

Izvor: gradjevinarstvo.rs