Kako izabrati pločice za spoljnu upotrebu?

Dizajner enterijera savetuje – Kako izabrati pločice? Potrebno je prvo odrediti namenu prostora. Tek pošto tačno definišete svoj projekat možete početi sa nabavkom odgovarajuće keramike koja se deli na keramiku za spoljnu i unutrašnju upotrebu.

Kod keramike za unutrašnju upotrebu nemate mnogo sprega, generalno svu keramiku možete postavljati unutra osim one sa izrazito hrapavom teksturom.kerami

Za spoljnu keramiku morate da znate da su potrebna dva kriterijuma:

  • Protivklizni faktor od R9 – R13
  • Otpornost na mraz (kod nas dolazi do oscilacija u temperaturi u toku godine).

Ove dve informacije najčešće možete naći na samom pakovanju keramike, ali pogledajte obavezno i katalog proizvođača, jer svaka serija ima opisno tehničke karakteristike.

Dalja podela spoljne keramike zavisi od toga gde se tačno postavlja. Ovde se prvenstveno misli na natkrivene i otkrivene površine, ili prostor oko bazena.

Danas se gotovo sve ozbiljne fabrike trude da zadovolje potrebe svojih klijenata. Postalo je sasvim normalno da keramiku za spoljnu upotrebu proizvode u svim završnim obradama. Na ovaj način prate korak sa zahtevima arhitekata i dizajnera, jer se u proteklih dvadeset godina masovno prave moderne kuće, vile, stanovi, gde je fluidnost prostora nešto na čemu se insistira. Primera radi: ukoliko imate dnevni boravak koji gleda na dvorište, vizuelno možete imati istu keramiku u dnevnom boravku, na terasi ili prostoru oko bazena, a da se svi standardi bezbednosti ispoštuju.

Ozbiljni proizvođači mogu da se pohvale izuzetno širokom paletom proizvoda koji mogu da se postavljaju i unutra i spolja. Možete birati od betona, kamena, mermera, drveta, raznih printova (koji se vraćaju proteklih par godina), i na kraju mozaika. Formati mogu da se nađu u gotovo svim veličinama, od mozaika 2×2 cm, pa sve do 150×150 cm.

Kako izabrati pločice velikih formata?

Prvenstveno, neophodno je voditi računa o podlozi na koju se postavlja. Mora biti idealno ravna kako bi se izbeglo eventualno pucanje keramike. Da bi smanjili mogućnost pucanja poda, proizvođači u veće formate stavljaju elastifikatore u masu pre pečenja, a poneki stavljaju armaturnu mrežicu (sitna čelična mreža).

Preporučuje se da svu podnu keramiku postavljate na minimalnu fugnu od 2 mm, jer na ovaj način pod postaje elastičniji i smanjujete šansu za pucanje keramike.

Za natkrivene površine se postavlja glatka tekstura. Pod glatkom teksturom ne mislim na glazirane pločice poput mermera ili visokog sjaja. Za površine gde ima dosta vode (prostor oko bazena ili otkriveni prostor) idu hrapave teksture (radi bezbednosti).

Istakla bih da se na natkrivene površine ne postavlja keramika koja ima izraženu „grubu“ teksturu, jer se održavanje ovakve vrste keramike vrši ili pranjem pod direktnim mlazom vode ili kišom. Nemoguće je održavati ih brisanjem.

Prethodni tekstSpone kojima se dive milioni – mostovi sveta
Sledeći tekstMasivni drveni podovi ili laminat – Koje su osnovne razlike?