Termoizolacija – mnogo više od materijala

Termoizolacija predstavlja redukovanje provođenja toplote to jest toplotne energije između dva objekta različitih temperatura. U slučaju građevinske struke i arhitekture, termoizolacija se odnosi na smanjenje provodljivosti toplotne energije između građenog objekta i spoljašnjeg prostora. 

Održavati prihvatljivu temperaturu u zgradama grejući ih ili hladeći zahteva potrošnju velike količine energije i utiče na globalnu potrošnju energije. U današnjem svetu, kada je ekološka održivost postala imperativ i direktno utiče na ekonomsku održivost, dobro izolovan objekat je energetski efikasan i samim tim štedi svom vlasniku novac.

Kod dobro izolovanog objekta temperatura je ujednačena u celom objektu. Ova ujednačenost temperature ogleda se u ujednačenosti i po vertikalnoj i po horizontalnoj osi. Kada se kaže vertikalna osa misli se na to da je temperatura ujednačena celom visinom prostora, od poda do tavanice kroz sve spratove prostora, dakle od članaka to temena korisnika tog prostora bez obzira na kom spratu u objektu se korisnik nalazi. Horizontalna ujednačenost podrazumeva ujednačenu temperaturu celom površinom prostora, od spoljašnjih zidova i tavanice pa prema centru prostora.

Ujednačenost temperature u prostoru obezbeđuje udobnost prilikom korišćenja prostora, pogotovo kada su spoljašnje temperate ekstremno visoke ili niske. Dobra termoizolacija odlikuje se i malim troškovima održavanja. Za razliku od sistema za grejanje i hlađenje termoizolacija se obično jednom ugrađuje u objekat i predstavlja trajno rešenje koje ne zahteva redovno održavanje i ulaganje. 

Mnogi oblici termoizolacije osim svojstava da izoluju od temperaturnih uticaja imaju i svojstvo zvukoizolacije kao i izolacije od vibracija koji dolaze kako iz unutrašnjosti tako i iz spoljašnjosti objekta. Ovo jako povoljno utiče na udobnost prostora.

Termoizolacija se primenjuje na zidove, podove, tavanice i krovove, ali i na prozore. Poslednjih godina sve se više može uočiti trend postavljanja specijalnih prozora sa posebnim termoizolacionim svojstvima. Takođe, prisutan je i trend postavljanja posebnim film folija i premaza na prozorska stakla, bilo prilikom izrade prozora ili naknadno, kada su prozori većugrađeni. Ovi posebni premazi i folije smanjuju uticaj sunčevog zračenja tokom letnjih meseci i gubitke toplote kroz prozorska stakla tokom zime.

Još jedna važna karakteristika dobro odabrane, proračunate i ugrađene termoizolacije je da obezbeđuje dobar kvalitet vazduha u objektu odnosno omogućava, da se tako izrazimo, pravilno disanje objekta.  U vazduhu uvek postoji izvesna količina vodene pare koja pre svega zavisi od temperature vazduha. Topao vazduh može sadržati više vlage nego hladan vazduh, tako da kapacitet iste količine vazduha da zadrži izvesnu količinu vodene pare opada sa temperaturom.

Odnos vodene pare u vazduhu prema maksimalnoj količini koji ista količina vazduha može da sadrži na datoj temperaturi naziva se procenat vlažnosti vazduha. Kada na određenoj temperaturi vazduh ne može da sadrži više vodene pare kažemo da je vazduh zasićen i tada je procenat vlage u vazduhu 100%. Kako temperatura vazduha raste tako se povećava i kapacitet vazduha da zadržava vlagu. U ovom slučaju, ukoliko u vazduhu ostaje ista količina vlage i kada se vazduh zagreje, procenat vlažnosti će se smanjivati.

Povećana vlaga u vazduhu utiče na termalni komfor ali i na kvalitet vazduha u prostorijama. Ukoliko je vlažnost vazduha visoka, dakle ukoliko je vazduh u prostoru izuzetno vlažan, ljudi se tokom hladnog vremena mogu osećati promrzlo i stiče se efekat hladnoće koja se probija „do kostiju“. Ukoliko su i temperatura i vlažnost vazduha visoke, tada se ima osećaj lepljivosti i vrućine. Niska vlažnost vazduha to jest veoma suv vazduh može prouzrokovati suvoću i osećaj neprijatnosti u nosu kao i suv osećaj na koži koji često rezultira svrabom.

Kao dodatak direktnom efektu vlage na komfor, veoma vlažan vazduh utiče na razvoj plesni i bakterija u vazduhu koji su štetni po zdravlje i mogu izazvati probleme sa disajnim putevima kao i alergijske reakcije. Vlažan vazduh takođe pogoduje pojačanom razvoju i razmnožavanju grinja što može negativno uticati na ljude koji pate od alergija i astme. Pojačan razvoj plesni rezultira i neprijatnim mirisom, a ukoliko se kao posledica velike vlažnosti vazduha javi kondenzacija na zidovima i prozorima, ovo može uticati na potencijalno oštećenje građevinskih materijala i struktura objekta.

Dobro proračunata i izvedena termoizolacija omogućiće nesmetan prolazak vodene pare kroz zidove i fasadu tako da se u objektu postiže optimalna količina vlage a razvoj plesni, bakterija i grinja je svedeno na najmanju moguću meru ako ne i potpuno redukovano. Upravo u količini vlage leži razlog zašto se ugradnja termoizolacije u objekat treba shvatiti veoma ozbiljno i obaviti profesionalno i na odgovarajući način.

Materijali kojima se termoizolacija izvodi mogu biti veoma različiti. Kod nas na tržištu postoji više vrsta termoizolacionih materijala koje ćemo ovom prilikom samo pomenuti. Svakako jedan od najpopularnijih materijala na našem tržištu je polistirol, poznatiji pod nazivom stiropor. Na popularnosti može da zahvali svojoj relativno niskoj ceni i odličnim termoizolacionim osobinama.

Mineralne vune su takođe dosta popularni materijali. Ovaj termoizolacioni materijal ima široku primenu i osim u građevinarstvu koristi se i u sistemima infrastruktura i brodogradnji. U zavisnosti od vrste sirovine od koje se proizvodi, mineralna vuna može biti staklena, kamena, čelična itd. Osim ove dve najpopularnije vrste termoizolacije, na tržištu se takođe mogu naći i različite vrste lakih betonskih blokova kao i penoplast betoni koji su se pokazali odlični u kombinaciji sa drugim materijalima. Od penoplast betona mogu se izrađivati različiti elementi konstrukcije objekta i penoplast beton se može koristiti kao košuljica, malter ili ravnajući sloj itd.

Na tržištu se mogu naći i prirodni materijali koji vremenom ponovo dobijaju na popularnosti. Neki od ovih materijala su materijali na bazi plute, vune, drvenih vlakana ili drvene vune, slame i trske, a u poslednje vreme sve se češće istražuju i primenjuju proizvodi od ekspandirane gline. Količina i vrsta termoizolacije u jednom objektu zavisi od samog projekta i dizajna objekta kao i od njegove vrste to jest namene, klimatskih uslova u kojima se objekat gradi i koji se očekuju, energetskih troškova, budžeta i ličnih izbora i preferenci. Klima kao i građevinski standardni bitno utiču na izbor termoizolacije.

Termoizolacionu strategiju u objekta potrebno je bazirati na veoma pažljivom razmatranju prenosa energije i pravaca i intenziteta kojima se ta energija kreće. Ovo se može menjati tokom dana ali i od godišnjeg doba do godišnjeg doba. Zato je veoma važno odabrati odgovarajuć dizajn objekta i pravilnu kombinaciju materijala kao i tehnike građenja koja će se prilagoditi određenoj situaciji i uslovima.

Autor teksta: Irma Talović, d.i.a.

Prethodni tekstHidroizolacija spoljnih zidova
Sledeći tekstPodna rasveta – tajni život podova