Podno grejanje kao savremen izbor

Sistem grejanja je među osnovnim stavkama pri vrednovanju nekretnina. Ne čudi, s obzirom na to koliku ulogu zagrejavanje i hlađenje prostorija nosi u obezbeđivanju komfora doma, kao i u celokupnom trošku održavanja. Sa razvojem tehnologija sve zastupljenije u svetu je podno grejanje, kao zdrav i ekonomičan način postizanja optimalne temperature u domu. Kod nas se ovaj sistem još uvek većinski izbegava, pitanje je koliko opravdano.

Podno grejanje je sistem gde kao grejno telo služi čitava površina poda. S obzirom na to da podovi, i preslikano tavanice, čine najveću površinu unutar objekta, sistem podnog grejanja podrazumeva zagrejavanje preko jedne prostrane kontinualne površine, a ne koncentrisano kao što je to slučaj sa radijatorima. Prednost je ravnomerno zagrejavanje i niže temperature za postizanje komfor.

Iako sistem podnog grejanja nije nov izum, sa novim saznanjima počinje njegova masovnija primena. Nekada se o malo znalo i pravile su greške koje su mnogima stvorile predrasude prema ovom načinu zagrejavanja, a koje susada već davna prošlost. Takođe, ovaj sistem bio je rezervisan za imućnije, dok je primenom novih tehnologija prerastao u sistem grejanja za koji mnogi tvrde da je zapravo najekonomičniji. Da li je zaista, zavisi od nekolicine faktora koji su različiti od svakog slučaja, kao što su sveobuhvatne karakteristke objekta i cene energenata koji se koriste.

Sistem podnog grejanja spada u sistem niskotemperaturskih grejanja. Kako toplota putuje odozdo nagore i ceo pod je grejna ploča, nije potrebno visoko zagrevanje grejnog tela i velika kontinualna grejna površina obezbeđuje ravnomerno raspoređivanje temperature kroz vazduh. Kod ovakvog sistema i kretanja energije, sobna temperatura se može održavati za oko 2 – 3 stepena niže, što povoljno utiče na troškove grejanja, ali i na zdravlje, jer sprečava prekomerno isušivanje sluznice i povećava celokupni komfor.

Kada se počelo sa ugradnjom podnog grejanja, propisi još nisu bili utvrđeni i dešavalo se da se temperature poda bude i do 40 stepeni. Danas temperatura zavisi od namene prostorije. Uobičajeno je grejanje na 21 – 28 stepeni, radni prostori idu do 32 stepena, kupatila (u kojima se kratko boravi) do 35 – 40 stepeni. Poređenja radi, klasični radijatori dostižu temperaturu i do 55 stepeni Celzijusa.

Manje dovodne temperature povoljne su ne samo zbog opštog komfora, već i jer je takva grejna tela moguće priključiti na toplotne izvore kao što su toplotne pumpe, solarne kolektore itd. Prostorije u kojima se duže boravi se uglavnom greju preko sistema sa mogućnošću akumuliranja, dok kupatila i slično se greju brzim podnim grejanjem.

Visoke temperature konvencialnog grejanja su i one na kojima dolazi do suve destilacije prašine. Prašina koja se širi od grejnih tela ostaje na klasičnim, koncentrisanim grejnim telim kao što su radijatori, dok se podno grejanje se naročito preporučuje ljudima sklonim alergijama. Stručnjaci tvrde da niskotemperaturno grejanje ne uzrokuje sagorevanje i podizanje prašine.

Na smanjeno strujanje prašine utiče i veoma malo strujanje vazduha kod primene podnog grejanja. Takođe, moguć je odabir ekoloških i zdravih podloga koje same po sebi nisu sklone skupljanu prašine. Ipak, pri ugradnji podnog grejanja najbolje je odlučiti se za pločice, jer se tepisi i podne prostirke ponašaju kao izolatori. Iako ovi sistemi idu na širok spektar podnih obloga, keramika i drugi termo provodni materijalise smatraju najpogodnijima.

Nekada su se stavljale deblje cevi radi dobijanja gravitacione cirkulacije kada nema struje. Danas se koristi pumpa, i nema potrebe za tolikim profilima. Takođe, kod starih cevi je dolazilo do začepljenja. Taj problem rešen je upotrebom savremenih materijala, kao što su specijalne plastike, bakar i aluminijum. Danas postoje dva tipa podnog grejanja: električno i vodeno.

Električno podno grejanje kao energent troši isključivo energiju, i njegova isplativost je u zavisnosti od cene energetika. Vodeno podno grejanje može koristiti električnu energiju preko električnog grejača, ili daleko ekonomičniju varijantu, zagrevanje preko toplotne pumpe. Vodeno grejanje se osim električne energije može grejati na plin, naftu, ugalj ili na palete. Sa prvim suncem, moguće je preći i na solarnu energiju.

Podno grejanje danas se može primeniti na dva različita sistema. Cevi se mogu postaviti direktno u betonsku podlogu ili ispod podne obloge. Direktno postavljanje u podnu oblogu naziva se sistemom za mokro postavljanje, dok je drugi sistem nazvan suva ugradnja. Kod podnog grejanja naročito važi pravilo da je izuzetno važno kako se postavlja. Postoji niz normi i faktora koji ulaze u račun pri planiranju ovih sistema, i samo adekvatnim proračunom i izvođenjem se može dobiti efikasno podno grejanje.

Osnova proračuna je potrebna toplota, odnosno energija potrebna za zagrejavanje jedne prostorije. Ona zavisi od položaja prostorije, korišćenih materijala, izolacije kuće, broja prostorija, toplotnih gubitaka, geografske klime, položaja zgrade u prostoru, namene itd. Upotreba podne izolacije je obavezna, kao i aditiva za bolju provodljivost betonskog sloja.

Ono što je izuzetno bitno kod sistema podnih grejanja je, da bi oni uopšte smisleno funkcionisali i toplota se adekvatno koristila, čitav objekat mora biti dobro izolovan. To se naravno odnosi prvenstveno na stolariju, a zatim i na termoizolaciju čitave kuće. Svaki objekat je složen sistem koji funcioniše u stalnoj međusprezi, i stoga je podno grejanje savremeni tip grejanja. Danas se, više nego ikada, vodi računa o svim aspektima objekta i sagledava se kao jedan složen energetski sistem. U takvom sistemu, kvalitetno i adekvatno ugrađeno podno grejanje je zdravo i isplativogrejanje.

Rešenje koje se sve više primenjuje u našim uslovima je kombinacija podnog i klasičnog radijatorskog grejanja, kao prelazno. Podno grejanje se najčešće izvodi od specijalnih plastičnih, aluplast cevi ili mekih bakarnih cevi. Polažu se na već pripremljenu podlogu od termoizlacionog sloja, reflektujuće folije i mreže za fiksiranje cevi. Za najadekvatniji tip grejanja i sistem ugradnje, najbolje je odlučiti se od slučaja do slučaja, u zavisnosti od željenih rezultata i karakteristika samog objekta.

Prethodni tekstKako sprečiti pojavu vlage u objektu?
Sledeći tekstEnergiju treba racionalno trošiti