Nameštaj u kupatilu

Prilikom uređenja ili renoviranja kupatila, uglavnom se nesvesno akcenat stavlja na izbor pločica i sanitarija, a malo se razmišlja o prostoru za odlaganje stvari u kupatilu kojih uvek ima dosta, bilo da je u pitanju pojedinac ili cela porodica. Pošto je činjenica je da se kupatilo mnogo koristi u svakodnevnom životu imperativ je napraviti prostor koji će funkcionisati besprekorno, a da pritom zadovolji i sve estetske zahteve.

Kupatilo je deo enterijera koji se po prioritetu stavlja na vrh lestvice u projektovanju celog prostora zbog svoje zahtevnosti izvedbe i važnosti koje ima u svakodnevnom korišćenju. U uređenje kupatila su uključene, za razliku od drugih delova enterijera, razne vrste zanatskih radova: svi instalaterski radovi (vodovod i kanalizacija, grejanje, struja), keramičarski radovi, hidroizolaterski radovi, gipsarski, zidarski,molerski, staklarski (tuš kabine, paravani po meri i ogledala) i stolarski radovi. Svi ti radovi su međusobno povezani i zavise jedan od drugog i potrebno ih je dobro uskladiti kako bi se dobili najbolji rezultati.

Kupatilski nameštaj je svakako važan i neizostavan deo celine. Pod tim pojmom se podrazumevaju komode, ogledala iznad lavaboa, ormarići, police i kupatilski asesoar (držači za peškire, toalet papir, sapun…)

Prilikom planiranja i odabira ovih elemenata treba uzeti u obzir lične navike budućih korisnika kako bi znali koliki prostor za odlaganje stvari i sitnica je zaista potreban. Čest je slučaj da se prostor pretrpava elementima koji su glomazni i neprilagođeni prostoru i stvarnim potrebama kao i da se, pogotovo u manjim kupatilima, vidno primećuje nedostatak ovih elemenata što opet dovodi do toga da se višak stvari odlaže na mesta koja nisu namenjena za odlaganje.

Kupatila su specifičan deo enterijera i zbog povećanog prisustva vlage što uslovljava kompletno uređenje kao i materijale koji se koriste. Nameštaj se najčeće izrađuje od iverice i medijapana a zatim i od punog drveta obrađenog da bude vodootporno, plastike, kamena, keroka i stakla. Iverica je najjeftiniji i najčešće korišten materijal ali joj je mana slabija otpornost na vlagu, ali moće da bude sasvim solidno rešenje za zidne elemente. Za ploču ispod umivaonika koja je izloženija vlagi trebalo bi bi pak odabrati neki otporniji materijal.

Medijapan je otporniji na vlagu ali je i nešto skuplji i takođe nije otporan na udarce. Staklo je dobar izbor, otporno je na habanje ali ima manu da se teže održava zbog nakupljanja kamenca. Drvo kao materijal za uzradu kupatilskog nameštaja je odličan izbor, daje toplinu prostoru, jedino treba obratiti pažnju da bude tretirano sredstvima protiv vlage. Kerok je sintetički materijal koji je savršen izbor za moderna kupatila zbog lakog održavanja i zbog svoje otpornosti na habanje i na vlagu kao i zbog mogućnosti da se izrađuje u raznim oblicima ,dezenima i bojama. Jedina mana mu je nešto veća cena.

Komode se najčešće postavljaju ispod lavaboa i uglavnom imaju gornju ploču koja je šira od umivaonika kako bi mogla da posluži za odlaganje stvari. Standardno rešenje je da ta komoda bude dvokrilna sa jednom ili dve police što je dovoljno, ali je lepše i funkcionalnije napraviti dve fioke, jednu pliću za odlaganje sitnica poput šminke, i drugu dublju za kozmetičke preparate. Ako je kupatilo malo može se ispod ploče postaviti ugradna korpa za veš što može da bude dobro rešenje i funkcionalno i vizuelno.

Ogledala iznad umivaonika se mogu postavljati direktno u zid da budu u ravni sa keramikom. Na takva ogledala se mogu direktno postaviti staklene police što može da bude odlično rešenje za male prostore. Ogledalo naravno može biti postavljeno i na vertikalni ormarić iznad umivaonika. Dimenzije vertikalnog ormarića određuje sam prostor. Njihova dubina ne mora da bude veća od 15 do 20cm s obzirom da u kupatilu uglavnom nemate proizvode koji zahtevaju veću dubinu.

Treba izbeći efekat plakara i ormara i preopterećivati prostor, tako da dubina ne bi trebala da bude veća. Ukoliko se na ormarićima ne nalazi ogledalo idealna pozicija im je pored umivaonika kako bi sve bilo na dohvat ruke. Peškire koji se ne koriste ne bi trebalo držati u samom kupatilu jer zbog isparavanja i povećanog prisustva vlage mogu da se navlaže što pogoduje razvijanju bakterija i gljivica. Idealno bi bilo da u kupatilu budu samo peškiri koji su u upotrebi.

Izgled i kompozicija samih kupatilskih elemenata zavisi od Vaše lične estetike, realnih potreba i rasporeda ostalih elemenata u kupatilu. Ukoliko se odlučite za jedan stil (moderan, klasičan, minimalistički) trudite se da svi elementi budu saglasni tom stilu da bi sve delovalo kao skladna kompozicija. Krajnji izgled treba da deluje tako da kupatilo bude što prostranije i da sam boravak u njemu bude prijatan i komotan.

Autor teksta: Vanja Lebović
www.urban-white.com

Prethodni tekstRešenja za arhitekturu
Sledeći tekstIzdavanje energetskog pasoša i izrada elaborata o energetskoj efikasnosti